Trebam transplantaciju rožnice da vratim vid.

Bolesti rožnice i indikacije za transplantaciju

Transplantacija rožnice preporučuje se kod različitih bolesti i oštećenja rožnice koja uzrokuju smanjenje vida ili bol:

U ranijim fazama nekih bolesti, poput keratokonusa, moguće je primijeniti i manje invazivne metode kao što je cross-linking, kojim se jača struktura rožnice i usporava napredovanje bolesti. Međutim, u uznapredovalim slučajevima transplantacija ostaje najučinkovitije rješenje.

Pseudofakna bulozna keratopatija

Bulozna keratopatija (BK) je patološko stanje koje karakterizira stvaranje malih vezikula (mjehurića) ili bula na rožnici zbog gubitka funkcije endotela rožnice. Predisponirajuća stanja za razvoj BK je uznapredovali stadij Fuchsove endotelne distrofije, vremenski dugo trajanje i moguće komplikacije tijekom operacije mrene (katarakte) u kojem su trajno i nepovratno oštećene endotelne stanice (stanice endotela rožnice koje održavaju prozirnost rožnice).

Koji su simptomi bolesti?
Klinički se BK prezentira smanjenom vidnom oštrinom, osjećajem stranog tijela, bolnošću te crvenilom i suzenjem oka. Dijagnoza se postavlja pregledom pod biomikroskopom gdje se vidi otečena rožnica smanjene prozirnosti s bulama. Mjerenje debljine rožnice optičkom koherentnom tomografijom potvrđuje klinički pregled.

Metode liječenja
U terapiji se koriste kapi za lubrikaciju oka, terapeutske meke kontaktne leće i transplantacija amnijske membrane kako bi se ublažila bol i zaštitili izloženi živčani završeci. Točan mehanizam utjecaja amnijske membrane nije poznat, ali je dokazano da TAM poboljšava zarastanje epitela jer služi kao membrana za rast epitelnih stanica, sprečava infiltraciju upalnih stanica i smanjuje apoptozu keratocita. Stražnja lamelarna transplantacija se radi u bolesnika kad nisu nastale promjene u punom sloju rožnice dok se perforativna transplantacija radi kod ireverzibilno zamućenih rožnica.

Fuchsova endotelna distrofija

Fuchsova endotelna distrofija (ili kraće: Fuchsova distrofija) je nasljedna bolest rožnice, prednjeg prozirnog dijela oka. Pogađa endotel – unutarnji sloj stanica rožnice, koji ima ključnu ulogu u održavanju njezine prozirnosti. Kada se broj tih stanica smanjuje i one propadaju, tekućina se nakuplja u rožnici, što uzrokuje zamućenje vida i druge tegobe. Iako bolest može biti prisutna i ranije, najčešće se javlja nakon 50. godine života. U većem su riziku žene koje češće obolijevaju nego muškarci, osobe koje imaju obiteljsku povijest ove bolesti te ljudi koji boluju od drugih očnih bolesti ili su već imali operaciju oka.

Koji su simptomi bolesti?
Najčešći simptomi koji se javljaju su zamućen vid (posebno ujutro), osjetljivost na svjetlo, osjećaj kao da imate nešto u oku, vid koji se popravlja tijekom dana, ali se iz dana u dan pogoršava i mijenja se. U kasnijim fazama se mogu javiti bol i oštećenje vida koje ne prolazi što pacijenti često opisuju kao stalnu maglu.

Metode liječenja
Dobra vijest je da postoji liječenje, a pristup ovisi o fazi bolesti. U ranim fazama, simptomi se mogu ublažiti s pomoću umjetnih suza, hipertoničnih kapi ili masti koje izvlače višak tekućine iz rožnice. U naprednim slučajevima, kada je zamućenje rožnice izraženo, ostaje kirurško liječenje u vidu transplantacija rožnice. Danas se mogu koristiti metode stražnje lamelarne transplantacije rožnice, tzv. DSAEK ili DMEK, gdje se presađuje samo unutarnji sloj rožnice (endotel i Descemetova membrana). Takav zahvat omogućuje brži oporavak i manje komplikacija.

Kod pacijenata s razvijenim kroničnim promjenama preostalih slojeva rožnice se izvodi perforativna transplantacija (transplantacija pune debljine rožnice) jer se očekuje da sama lamelarna transplantacija neće dovesti do poboljšanja vida zbog oštećenja ostalih rožničnih slojeva.

Herpetični keratitis

Herpes virusa keratitis (HSK) je nakon mrene drugi vodeći uzrok sljepoće u razvijenim zemljama, prvenstveno zbog recidivirajuće prirode. Osam je poznatih herpes virusa od kojih je najčešći uzrok keratitisa HSV-1 i odgovoran je za 78 %-98 % slučajeva. Ovisno o vrsti zahvaćenog tkiva, herpetična očna bolest može zahvaćati razne dijelove oka, a vrlo često zahvaća rožnicu gdje uzrokuje primarnu infekciju i upalu. Ponovna aktivacija virusne infekcije i posljedična upala rožnice se vrlo često ponavljaju te iza sebe ostavljaju neproziran ožiljak rožnice opskrbljen krvnim žilama.

Koji su simptomi bolesti?
Površinska herpetična upala rožnice najčešće započinje jednostrano s osjetljivošću na svjetlo, suzenjem oka, crvenilom, osjećajem stranog tijela u oku i padom vida. U epitelu se razvijaju zamućenja koja na površini rožnice stvaraju defekte različitih oblika poput točkica, grančica, zvjezdica… Kasnije u tijeku bolesti površina rožnice zaraste, ali se unutar rožnice formira zamućenje koje, ako je smješteno u centru, onemogućuje dobar vid. Za dijagnozu je važna klinička slika, a moguća je izolacija virusa iz obriska rožnice. U prvoj fazi bolesti bojenjem površine rožnice vidi se tipična promjena u obliku grančice (ili nekog drugog oblika defekta epitela), a u kasnijoj fazi uočljiv je ožiljak rožnice s krvnim žilama.

Metode liječenja
U liječenju se koriste virostatici lokalno i sistemski, debridement, antibiotici i vitamini. Za liječenje se koriste lijekovi kao i kod površinskog keratitisa, određenim slučajevima prednja lamelarna (slojevita) transplantacija rožnice, dok je kod stromalnih ožiljaka rožnice s ili bez neovaskularizacije rožnice indicirana (perforativna transplantacija rožnice).

Zahvat transplantacije rožnice

Transplantacija rožnice kirurški je zahvat kojim se oštećena ili bolesna rožnica zamjenjuje zdravim donorskim tkivom kako bi se poboljšao vid, uklonila bol ili sačuvala struktura oka. Primjenjuje se kada druge metode liječenja, poput cross-linkinga ili drugih zahvata na rožnici, više ne mogu postići zadovoljavajući rezultat.

Ovisno o vrsti i opsegu oštećenja, transplantacija može biti perforativna, pri kojoj se zamjenjuje puna debljina rožnice, ili slojevita (lamelarna), kod koje se presađuje samo zahvaćeni sloj rožnice uz očuvanje zdravog tkiva.

Prije zahvata detaljno se procjenjuju oblik, debljina i struktura rožnice, što liječniku pomaže u odabiru najprikladnije tehnike transplantacije za svakog pacijenta

Odabir metode ovisi o nalazu i donosi ga oftalmolog nakon detaljnog pregleda.

Perforativna transplantacija rožnice

Perforativna transplantacija rožnice (penetrirajuća keratoplastika) kirurški je zahvat kod kojeg se zamjenjuje puna debljina oštećene rožnice zdravim donorskim tkivom. Iako su danas dostupne naprednije, slojevite metode, ova tehnika i dalje ima važnu ulogu kod stanja koja zahvaćaju sve slojeve rožnice.

Najčešće se primjenjuje kod:

Kako izgleda zahvat?

Zahvat se izvodi tako da se središnji, oštećeni dio rožnice uklanja te se na njegovo mjesto postavlja prozirni donorski transplantat odgovarajuće veličine. Transplantat se učvršćuje šavovima koji se mogu (ali ne moraju) skinuti nakon otprilike godinu dana. Operacija se najčešće izvodi u općoj anesteziji, a u određenim slučajevima može se izvesti i u lokalno potenciranoj anesteziji. Sam zahvat, s pripremom donorskog tkiva, traje oko 30 minuta.

Oporavak i kontrole

Oporavak nakon perforativne transplantacije je postupan i traje dulje u usporedbi sa slojevitim tehnikama. Već nekoliko dana iza operacije pacijent postiže bolji vid nego što je imao, ali do punog oporavka vida kod ove metode transplantacije rožnice treba pričekati i nekoliko mjeseci. Prvih 7-10 dana nužne su svakodnevne kontrole. Nakon toga kontrole su svaki tjedan, zatim svaki drugi tjedan, pa svaki mjesec, a onda se kontrole obavljaju unutar nekoliko mjeseci do jednom godišnje, kada je stanje stabilno.

Redovite kontrole ključne su za pravovremeno prepoznavanje eventualnih komplikacija i osiguravanje uspješnog oporavka.

Slojevita (lamelarna) transplantacija rožnice (DSAEK, UT-DSAEK)

Slojevita transplantacija rožnice (DSAEK, UT-DSAEK) predstavlja suvremeni kirurški pristup kod kojeg se presađuje samo bolesni dio rožnice, dok zdravi slojevi ostaju očuvani. Ovakav pristup omogućuje preciznije liječenje uz manju invazivnost i bolje funkcionalne rezultate. U usporedbi s klasičnom transplantacijom, oporavak vida je znatno brži. Poboljšanje se u pravilu primjećuje već unutar nekoliko tjedana. Istovremeno, rizik komplikacija je manji, a reakcija odbacivanja transplantata izuzetno rijetka. Ove metode danas predstavljaju standard u suvremenoj oftalmologiji te se u svijetu primjenjuju posljednjih desetak godina. Tim Klinike Svjetlost izveo je prve DSAEK i UT-DSAEK operacije u Hrvatskoj, ujedno i među prvima u Europi.

DSAEK (Descemet Stripping Automated Endothelial Keratoplasty)
DSAEK je stražnja lamelarna keratoplastika koja se koristi u slučajevima kada je prednji dio rožnice bistar, a promjene se nalaze na endotelu (unutrašnjem sloju rožnice).

Kada se primjenjuje?

DSAEK se najčešće koristi kod bolesti koje zahvaćaju endotel rožnice, uključujući:

Ova metoda danas je jedna od najčešće izvođenih transplantacijskih tehnika u svijetu.

Prednosti zahvata

Prednost je što je najveći otvor na površini oka samo 3 mm i takva mala incizija čuva normalnu zakrivljenost rožnice što je značajno za bolji vid nakon operacije, a i postoperativni oporavak je brži te se oporavak vida postiže za nekoliko tjedana. U perforativnoj keratoplastici za oporavak vidne oštrine treba nekoliko mjeseci.

Tijek zahvata i oporavak

Zahvat se najčešće izvodi u lokalno potenciranoj anesteziji. U usporedbi s klasičnom transplantacijom, komplikacije su kod DSAEK metode značajno rjeđe. Zbog minimalno invazivnog pristupa smanjuje se rizik komplikacija povezanih sa šavovima, poput neovaskularizacije i infekcije. Za razliku od perforativne keratoplastike stavljaju se samo tri šava na mjestu incizija, a mogu se skinuti već drugi postoperativni mjesec. Reakcije odbacivanja transplantata su deset puta rjeđe u usporedbi s perforativnom transplantacijom.

Na ishod utječu pravovremenost zahvata (ranija operacija daje bolje rezultate) te kvaliteta i debljina transplantata (što tanji to bolje). Razvojem tehnologije dodatno je unaprijeđena ova metoda kroz UT-DSAEK, kod koje se koristi još tanji sloj donorskog tkiva, što omogućuje još bolje vizualne rezultate.

UT-DSAEK (Ultra Thin Descemet Stripping Automated Endothelial Keratoplasty)

UT-DSAEK također je metoda stražnje lamelarne keratoplastike čiji je autor talijanski oftalmolog prof. Busin. Razlika od konvencionalnog DSAEK-a je u samoj pripremi endotelnog transplantata tako da se dobije vrlo tanko donorsko tkivo od 100 mikrona ili još tanje.

Vidna oštrina nakon UT-DSAEK-a je često 100 % i postiže se u kraćem razdoblju nego nakon perforativne transplantacije ili DSAEK-a. Vid nakon ovakvog zahvata je u cijelosti usporediv s DMEK tehnikom (tehnika u kojoj se presađuje samo membrana koja nosi endotel i endotelne stanice). Prednost nad DMEK-om je to što se UT-DSAEK presadak znatno rjeđe „odljepljuje“ s mjesta gdje je presađen u odnosu na DMEK presadak i zato je ovo metoda izbora endotelne transplantacije u našoj očnoj Klinici.

Oporavak nakon transplantacije rožnice

Nakon transplantacije rožnice iznimno je važno redovito i detaljno postoperativno praćenje bolesnika. Bez redovitih kontrola i pravovremenih prilagodbi terapije može doći do komplikacija, uključujući i reakciju odbacivanja transplantata. Pacijent mora biti svjestan da uspjeh operacije u velikoj mjeri ovisi o dugotrajnoj i redovitoj primjeni propisane terapije.

U postoperativnom oporavku svi pacijenti koriste lokalnu terapiju u vidu kombinacije antibiotskih i kortikosteroidnih kapljica i masti, umjetne suze te gelove za podmazivanje oka. U slučajevima reakcije odbacivanja transplantata koriste se jače doze kortikosteroida u vidu pojačane lokalne i/ili sistemske kortikosteroidne terapije (u obliku tableta). Bolesnici se prate na dnevnoj osnovi u prvih tjedan dana, potom na tjednoj kroz prvi postoperativni mjesec, pa na mjesečnoj bazi do kraja prve godine, a po potrebi i češće.

Svaki pacijent nakon transplantacije rožnice mora znati da se reakcija odbacivanja može javiti bilo kada u životu te da se na svaki pad vidne oštrine, mutniji vid, crvenilo oka, pojavu sumnjivog sekreta, mora ODMAH javiti u očnu Kliniku.

Naša klinika i liječnici dostupni su 24 sata dnevno, uključujući vikende, za hitne slučajeve i savjete nakon operacije.

Uspješnost operacije i prognoza

Transplantacija rožnice smatra se jednom od najuspješnijih transplantacijskih operacija u medicini. Razlog tome je činjenica da je rožnica “imunološki privilegirano tkivo”, pa se reakcija odbacivanja javlja rjeđe nego kod drugih transplantata.

Uspješnost operacije ovisi o više čimbenika, prije svega o preoperativnoj dijagnozi, kirurškoj tehnici, postoperativnom praćenju te suradnji pacijenta u redovitoj primjeni terapije. Važnu ulogu ima i prisutnost krvnih žila u području rožnice te eventualne upalne promjene.

Općenito, kod niskorizičnih bolesti uspješnost transplantacije prelazi 90 %, dok kod visokorizičnih stanja varira između 30 i 70 %, ovisno o dijagnozi i stanju oka.

Najbolji rezultati postižu se kod keratokonusa, distrofija i degeneracija rožnice (uspješnost viša od 90 %), kao i kod nevaskulariziranih ožiljaka rožnice i pseudofaknih keratopatija (uspješnost oko 80 %). Kod pacijenata koji boluju od postkeratitičnih ožiljaka rožnice, ulkusa (čira) rožnice ili kod ponovljenih transplantacija uspješnost pada na oko 60 %.

Najlošiju prognozu imaju pacijenti s teškim opeklinama rožnice, izrazito vaskulariziranim ožiljcima, vrlo suhim okom te autoimunim bolestima poput Stevens-Johnsonova sindroma, gdje uspješnost može biti 20-30 %.

Vaš medicinski tim – naši liječnici

Najčešća pitanja