Imam dijabetes i zabrinut sam za svoj vid.

Bolesti retine

Bolesti retine mogu ozbiljno ugroziti vid, a bez pravodobnog liječenja u pojedinim slučajevima dovesti i do trajnog gubitka vida. Rana dijagnoza i pravodobna terapija ključni su za očuvanje vida.

Jedno od hitnih stanja je ablacija retine (odljepljenje mrežnice), koja zahtijeva brzu kiruršku intervenciju. Nastaje kada pukne retina i stvori se retinalna rupica. Kroz retinalnu rupicu ulazi očna vodica i odljepljuje retinu od očne pozadine. Pacijenti najčešće primjećuju pojavu tamne zavjese u vidnom polju, a ako odljepljenje zahvati makulu (centar vida), može doći do naglog i značajnog gubitka vida. Upravo zato brzina liječenja ima ključnu ulogu.

Temelj suvremene kirurgije retine je vitrektomija – minimalno invazivni zahvat kojim se uklanja staklovina oka kako bi se omogućio pristup mrežnici. Primjenjuje se kod ablacije retine, uznapredovale dijabetičke retinopatije, bolesti makule poput makularne rupice i epiretinalne membrane (celofana makule), kao i kod pojedinih ozljeda oka i drugih složenih bolesti stražnjeg segmenta oka.

Kod dijabetičke retinopatije, dijabetičkog makularnog edema i vlažnog oblika senilne degeneracije makule standard liječenja predstavljaju intravitrealne injekcije anti-VEGF lijekova, koje smanjuju oticanje mrežnice, usporavaju napredovanje bolesti i pomažu očuvati vid. Po potrebi se liječenje nadopunjuje laserskom terapijom ili kirurškim zahvatom. Kod suhog oblika senilne degeneracije makule preporučuju se specifični vitaminski pripravci, redovite kontrole i praćenje napredovanja bolesti.

Zahvaljujući suvremenim dijagnostičkim i terapijskim metodama, danas je moguće uspješno liječiti velik broj bolesti retine te u mnogim slučajevima očuvati ili značajno poboljšati vid.

Je li ovaj zahvat za mene?

Liječenje i kirurgija retine namijenjeni su pacijentima s bolestima stražnjeg dijela oka koje mogu ugroziti ili značajno smanjiti vid, te zahtijevaju specijalističku dijagnostiku i liječenje.

Ovaj oblik liječenja može biti potreban ako:

Što uključuje retinološki pregled?

Pregled dubine oka započinje utvrđivanjem vidne oštrine na oba oka, nakon čega slijedi mjerenje očnog tlaka i pregled na biomikroskopu kako bi se procijenila prozirnost rožnice i eventualna prisutnost mrene.

Za detaljan pregled očne pozadine potrebno je proširiti zjenice kapima. Širenje obično traje između 10 i 30 minuta, a učinak može potrajati oko 2 sata. U tom razdoblju otežano je čitanje i vožnja, stoga se preporučuje oprez nakon pregleda.

Sam pregled izvodi se u ambulanti s pomoću biomikroskopa, pri čemu liječnik koristi lupu koju približava oku ili je nježno prislanja na anesteziranu površinu oka. Tako se detaljno pregledavaju staklovina i retina. Pregled je bezbolan i traje približno sat vremena. Nakon pregleda moguće je kratkotrajno pojavljivanje bljeskova, koji brzo prolaze.

Što nakon pregleda?

Nakon pregleda liječnik postavlja dijagnozu i određuje terapiju ili preporučuje dodatne pretrage. Dijagnostika se po potrebi nadopunjuje metodama kao što su OCT (optička koherentna tomografija), fluoresceinska angiografija ili ultrazvuk oka. Sve navedene pretrage moguće je obaviti odmah, bez dodatnog naručivanja.

Na temelju nalaza određuje se daljnje liječenje, koje može uključivati lijekove, kapi, lasersku terapiju, intravitrealne injekcije ili kirurški zahvat. U većini slučajeva terapiju je moguće započeti isti dan. U hitnim stanjima, poput ablacije retine ili ozljede oka stranim tijelom, operacija se može organizirati odmah.

Hoće li biti potreban kontrolni pregled?

Bolesti retine često su kronične i zahtijevaju redovito praćenje. Kontrolni pregledi provode se u tjednim ili mjesečnim intervalima, ovisno o dijagnozi i tijeku liječenja. Tijekom kontrola ponovno se mogu proširiti zjenice i učiniti dodatne pretrage, no takvi pregledi u pravilu traju kraće.

Ablacija retine i vitrektomija

Ablacija retine liječi se operacijom koja se naziva vitrektomija. Budući da se retina prehranjuje samo dok je priljubljena uz očnu pozadinu, svako njezino odljepljenje može dovesti do trajnog oštećenja. Zbog toga je važno operaciju učiniti što prije, jer odgađanje smanjuje mogućnost uspješnog oporavka vida.

Kako se izvodi operacija?

Operacija se izvodi u lokalnoj anesteziji uz sedaciju. Pacijent prima lokalni anestetik uz oko te lijekove za smirenje putem vene, zbog čega je zahvat potpuno bezbolan.

Tijekom operacije prisutan je anesteziolog koji kontinuirano prati vitalne funkcije: krvni tlak, rad srca, disanje i razinu kisika u krvi.

Zahvat traje u prosjeku oko sat vremena, a većina pacijenata odlazi kući isti dan.

Tijek vitrektomije

Tijekom vitrektomije u oko se pristupa kroz tri do četiri vrlo mala otvora na bjeloočnici, promjera manjeg od 1 milimetra.

Kroz njih se uvode mikrokirurški instrumenti kojima se uklanja:

Staklovina se u potpunosti uklanja, a njezinu funkciju kasnije preuzima prirodna očna vodica koju oko samo proizvodi, pa oko i dalje normalno funkcionira.

Nakon uklanjanja staklovine, kirurg identificira rupice na retini, retina se ponovno priljubljuje, a oštećenja se zatvaraju laserskim tretmanom.

Završetak operacije – tamponada

Na kraju zahvata u oko se postavlja tamponada – plin, zrak ili silikonsko ulje – koja djeluje kao “unutarnji zavoj” i pomaže da retina ostane priljubljena dok ne zacijeli.

U težim i kompleksnijim situacijama ponekad je potrebno više zahvata kako bi se postigao optimalan rezultat.

Oporavak nakon vitrektomije

Zahvaljujući suvremenim tehnikama, riječ je o minimalno invazivnom zahvatu bez šavova, s minimalnim opterećenjem za oko i bržim oporavkom. Oko nakon operacije obično nije jako bolno niti izrazito crveno.

Nakon zahvata potrebno je:

Već nakon 10-ak dana kod nekompliciranih ablacija pacijent se može vratiti svakodnevnim aktivnostima. Unutar 10-ak dana potrebno je mirovanje i pozicioniranje tijela obično na bokovima ili sjedenje glavom prema dolje. Cijelo vrijeme dozvoljeno je čitanje, rad na laptopu ili gledanje televizije drugim okom.

Ukupno trajanje oporavka najčešće je između 1 i 4 tjedna, iako ovisi o vrsti bolesti i složenosti zahvata.

Povezana stanja vida i njihovo liječenje

Bolesti retine i staklovine često su međusobno povezane te mogu zahtijevati različite oblike liječenja – od lijekova i laserske terapije do kirurškog zahvata vitrektomije. U nastavku donosimo pregled najčešćih stanja i suvremenih metoda liječenja.

Dijabetička retinopatija

Dijabetes je jedan od vodećih uzroka oštećenja vida i sljepoće u radno sposobnoj populaciji. Oko je posebno osjetljivo na promjene uzrokovane povišenim šećerom u krvi, pri čemu može biti zahvaćen gotovo svaki njegov dio. Uz dijabetičku retinopatiju, češći je i razvoj upala te ranija pojava katarakte. Najvažnija očna komplikacija dijabetesa je dijabetička retinopatija.

Što je dijabetička retinopatija?

Dijabetička retinopatija je komplikacija dijabetesa kod koje dolazi do oštećenja mrežnice (retine) – unutarnjeg sloja oka odgovornog za vid.

Mrežnica pretvara svjetlosne podražaje u električne impulse koji putem vidnog živca odlaze u mozak, gdje nastaje slika.

Budući da je dijabetes bolest sitnih krvnih žila (mikroangiopatija), mrežnica je posebno osjetljiva na njegova oštećenja.

Simptomi dijabetičke retinopatije

Glavni simptom je slabljenje vida, koje nastaje na dva načina:

1. Dijabetički makularni edem

Povišena razina šećera uzrokuje propusnost krvnih žila u području žute pjege, što dovodi do nakupljanja tekućine (edema). Ta tekućina oštećuje osjetljive stanice mrežnice i uzrokuje pad centralnog vida.

2. Proliferativna dijabetička retinopatija

Kod dugotrajnog dijabetesa može doći do začepljenja krvnih žila i slabije prokrvljenosti mrežnice. Kao odgovor nastaju nove, krhke krvne žile (neovaskularizacije). One lako pucaju i mogu uzrokovati krvarenje u oku (hemoftalmus), što se očituje naglim zamućenjem vida ili osjećajem “magle” pred okom. U uznapredovalim slučajevima razvija se i ožiljno tkivo koje može povući i odignuti mrežnicu, što je ozbiljno i zahtjeva kirurško liječenje.

Novonastale krvne žile mogu rasti po šarenici i u kutu prednje očne sobice, gdje ometaju otjecanje očne vodice i dovode do neovaskularnog glaukoma, jednog od najtežih oblika sekundarnog glaukoma.

Liječenje dijabetičke retinopatije

Danas je osnovni oblik liječenja intravitrealna anti-VEGF terapija, koja smanjuje oticanje, krvarenje i sprječava rast abnormalnih krvnih žila. Kao druga linija liječenja mogu se primjenjivati kortikosteroidi, također u obliku intravitrealnih injekcija.

Injekcije se primjenjuju u lokalnoj anesteziji u obliku kapi te su bezbolne. Liječenje se provodi u više navrata, najčešće tijekom nekoliko mjeseci ili godina, ovisno o stanju bolesti.

Anti-VEGF terapija često daje bolje rezultate od klasičnog lasera jer može dovesti i do poboljšanja vida, a ne samo stabilizacije.

Po potrebi se terapija nadopunjuje laser fotokoagulacijom, kojom se dodatno stabilizira stanje mrežnice. U našoj klinici koristi se moderni IRIDEX laser, koji omogućuje brži i manje neugodan tretman, a također ima opciju subthreshold/mikropulsnog lasera za tretiranje same makule.

Uznapredovala dijabetička retinopatija

Ako je dijabetička retinopatija uznapredovala u teži stupanj proliferativne dijabetičke retinopatije gdje novostvorene žilice i ožiljci bujaju i krvare u oko te uništavaju i odljepljuju retinu, jedini je način liječenja operacijom – vitrektomijom. Danas se, s obzirom na napredak tehnike operiranja i tehnologije, ove operacije rade što ranije jer su minimalno invazivne pa je vidni rezultat bolji.

Zašto je važno rano otkrivanje?

Kod uznapredovale dijabetičke retinopatije novostvorene žilice i ožiljci uništavaju zdravo tkivo retine bilo krvarenjem ili začepljivanjem zdrave cirkulacije. Ranim liječenjem injekcijama i laserom postiže se uništavanje tih novonastalih krvnih žila. Njihov razvoj može se i prevenirati ako se na vrijeme započne liječenje injekcijama i laserom.

Prevencija i redovite kontrole

Redoviti oftalmološki pregledi ključni su za sve osobe s dijabetesom. Preporučuje se kontrola barem jednom godišnje, uz obavezno širenje zjenica i pregled očne pozadine, jer promjene mogu postojati i prije pojave simptoma.

Degeneracija makule

Starosna degeneracija makule (žuta pjega)

Makula ili žuta pjega središnji je dio retine (mrežnice) koji omogućuje centralni vid, čitanje i prepoznavanje finih detalja.

Starosna degeneracija makule bolest je koja se najčešće javlja nakon 50. godine života i dovodi do postupnog gubitka centralnog vida. Iako periferni vid ostaje očuvan, dolazi do otežanog čitanja i prepoznavanja lica.

Faktori rizika uključuju dob, obiteljsku anamnezu, pušenje, povišeni krvni tlak i povišene masnoće. Bolest se javlja u dva oblika: suhi i vlažni.

Suhi i vlažni oblik makularne degeneracije

Suhi oblik karakterizira postupno propadanje stanica mrežnice odgovornih za vid. Napreduje sporije od vlažnog oblika, ali s vremenom može dovesti do značajnog i nepovratnog gubitka vidne oštrine.

U uznapredovalim slučajevima dolazi do tzv. geografske atrofije, kada se u makuli stvaraju područja oštećenog tkiva nalik “prazninama” u mrežnici.

Za suhi oblik trenutačno ne postoji specifično liječenje koje bi bolest u potpunosti izliječilo. Preporučuju se vitaminski pripravci s antioksidansima (lutein, zeaksantin) i omega masnim kiselinama, koji mogu usporiti napredovanje bolesti i prijelaz u vlažni oblik.

Vlažni oblik makularne degeneracije nastaje kada se ispod makule stvaraju patološke krvne žile koje propuštaju tekućinu i mogu uzrokovati krvarenja.

Ako se ne liječi, dolazi do stvaranja ožiljaka u razdoblju od nekoliko tjedana do mjeseci, što može rezultirati brzim i trajnim gubitkom centralnog vida.

Simptomi vlažne degeneracije makule

Najčešći simptomi uključuju:

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja pregledom očne pozadine nakon širenja zjenica, pri čemu oftalmolog može uočiti promjene na makuli.

Potvrda dijagnoze najčešće se radi s pomoću OCT (optičke koherentne tomografije), a po potrebi i fluoresceinske angiografije.

Liječenje vlažne degeneracije makule

Vlažna degeneracija makule danas se uspješno liječi lijekovima iz skupine anti-VEGF terapije (anti–Vascular Endothelial Growth Factor), koji smanjuju curenje tekućine i krvarenje te mogu poboljšati vid.

Lijekovi se primjenjuju u obliku intravitrealnih injekcija u oko, u lokalnoj anesteziji. Zahvat nije bolan i izvodi se ambulantno, nakon čega pacijent odlazi kući. Liječenje je dugotrajno i može trajati mjesecima do godina, uz ponavljanje injekcija u redovitim intervalima.

U kliničkoj praksi koriste se lijekovi poput Avastina (bevacizumab), Lucentisa (ranibizumab), Eylea (aflibercept), Beovu (brolucizumab) i Vabysma (faricimab), a u ispitivanju su i novi terapijski pristupi. U našoj klinici dostupne su sve standardne terapijske opcije za liječenje vlažne degeneracije makule.

Zašto je važno rano otkrivanje?

Redoviti oftalmološki pregledi, osobito u starijoj životnoj dobi, omogućuju rano otkrivanje promjena na makuli, često i prije pojave simptoma. Rano započeto liječenje anti-VEGF terapijom može značajno usporiti bolest i očuvati vid.

Makularna rupica i celofan makule

Bolesti površine žute pjege (makule)

Posebna skupina bolesti makule ili žute pjege u kojima dolazi do formiranja opne preko centra vida nazivaju se bolestima površine makule i uključuju puknuće žute pjege, celofan žute pjege i vitrealnu trakciju žute pjege.

Što je makularna rupica?

Puknuće makule ili žute pjege defekt je mrežnice u predjelu žute pjege i može biti puknuće cijelom debljinom ili u njezinim slojevima.
Bolest se najčešće razvija bez jasnog uzroka, uslijed starenja oka. Češća je kod ljudi u dobi od 60 godina i kod žena. U manjem broju pacijenata povreda oka dovodi do nastanka puknuća žute pjege.

Simptomi makularne rupice

Bolest se najčešće razvija na jednom oku i bez boli. Budući da je drugo oko obično zdravo, simptomi u početku mogu proći nezapaženo.

Najčešći simptomi uključuju:

Što je celofanska makulopatija?

Celofanska makulopatija jest bolest žute pjege u kojoj dolazi do nastanka opne koja prelazi preko centra vida. Kako opna napreduje i prelazi u gušće ožiljno tkivo, bolest se označava kao makularni pucker.

Simptomi celofanske makulopatije

Najčešći simptomi su:

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja pregledom očne pozadine nakon širenja zjenica. Za preciznu procjenu koristi se OCT (optička koherentna tomografija), koja omogućuje detaljan prikaz debljine opne i veličine makularne rupice. Procjena nalaza važna je za odluku o liječenju, jer manje promjene mogu imati blage simptome, dok uznapredovali oblici značajno narušavaju vid.

Liječenje

Makularna rupica u većini slučajeva zahtijeva kirurško liječenje, dok se kod vrlo ranih i malih promjena ponekad može razmotriti konzervativni pristup, iako je njegova učinkovitost ograničena. Celofanska makulopatija se u pravilu liječi isključivo operativno.

Vitrektomija kod bolesti makule

Operacija kojom se liječe ove bolesti naziva se vitrektomija.
Riječ je o minimalno invazivnom zahvatu koji se izvodi u lokalnoj anesteziji. Kroz vrlo male otvore na bjeloočnici (oko 1 mm) ulazi se u unutrašnjost oka, gdje se najfinijim instrumentima uklanjaju promjene koje zatežu ili prekrivaju makulu.
U većini slučajeva operacijom se postiže zatvaranje rupice i uklanjanje opne, s vrlo visokom stopom uspješnosti. Kod većine pacijenata dolazi do stabilizacije ili poboljšanja vida, osobito ako se bolest otkrije ranije.

Završetak operacije

Na kraju zahvata u oko se može postaviti zrak ili plin, koji privremeno podupiru mrežnicu i makulu te pomažu u vraćanju anatomskog oblika. Plin i zrak se postupno resorbiraju tijekom 2 do 4 tjedna, pa nije potreban dodatni kirurški zahvat.

Oporavak

Oporavak je u pravilu brz, a oko nije izrazito bolno. Tijekom nekoliko tjedana koriste se propisane kapi i mast. Vid se postupno vraća kako se plin povlači iz oka. Moguće je da će liječnik operater zamoliti pacijenta da se tijekom prvih dana pozicionira ležeći bočno ili sjedeći glavom prema dolje.

Strano tijelo u dubini oka

Strano tijelo u oku može biti različitog podrijetla – od čestica prašine, biljnih materijala, stakla do metala.

U težim slučajevima ono može probiti rožnicu i bjeloočnicu te oštetiti unutarnje strukture oka, uključujući šarenicu, leću i mrežnicu (retinu).

Mrežnica je najdublji sloj oka koji svjetlosne podražaje pretvara u živčane impulse, koji se zatim prenose u mozak gdje nastaje slika koju vidimo. Zbog toga ozljede dubokih struktura oka predstavljaju ozbiljno stanje koje zahtijeva hitno zbrinjavanje.

Simptomi stranog tijela u oku

Najčešći simptomi uključuju:

Površinska strana tijela najčešće uzrokuju ogrebotine / erozije rožnice koje se uspješno liječe kapima i terapeutskim kontaktnim lećama.

Ako se javi naglo slabljenje vida, curenje tekućine ili krvi iz oka, postoji veliki rizik da je riječ o stranom tijelu koje je probilo u unutrašnjost oka te je potreban hitan oftalmološki pregled.

Najčešće se ovakve ozljede događaju pri radu s metalom (npr. udarac čekićem o metal).

Pregled oka kod sumnje na strano tijelo

Oftalmološki pregled započinje ukapavanjem anestetskih kapi kako bi se omogućio detaljan pregled i eventualno uklanjanje površinskog stranog tijela.

Oko se zatim boji fluoresceinom kako bi se prikazale eventualne ogrebotine rožnice i procijenila dubina oštećenja.

Obvezan dio pregleda je i širenje zjenica radi procjene unutarnjih struktura oka. Po potrebi se radi i ultrazvuk oka, osobito ako postoji sumnja na krvarenje ili dublju ozljedu.

Liječenje stranog tijela u oku

Liječenje ovisi o dubini ozljede.

Kod površinskih ozljeda primjenjuju se antibiotske kapi i zaštitne meke kontaktne leće.

Ako je riječ o probijajućoj ozljedi sa stranim tijelom u oku, pacijent se podvrgava operativnom zahvatu uklanjanja stranog tijela i šivanju rožnice ili spojnice.

Ako je strano tijelo smješteno u očnoj jabučici, potrebna je dubinska operacija vitrektomija sa zbrinjavanjem retine. U nekim slučajevima istodobno je potrebno liječiti i traumatsku mrenu.

Strano tijelo iz oka vadi se specijalnim pincetama ili magnetima. Ovisno o veličini jedan od otvora se mora proširiti da bi se strano tijelo moglo izvaditi iz oka.

Svi slučajevi dubokih ozljeda zahtijevaju i lokalnu i sistemsku antibiotsku terapiju zbog visokog rizika od infekcije.

Prognoza

Prognoza ovisi o stupnju oštećenja unutarnjih struktura oka te brzini zbrinjavanja.

Ozljede mogu dovesti do zamućenja rožnice, traumatske katarakte ili odvajanja mrežnice, što zahtijeva dodatne zahvate poput transplantacije rožnice ili vitrektomije.

Brza dijagnostika i pravodobno liječenje ključni su za očuvanje vida.

Anti – VEGF terapija

Anti-VEGF lijekovi su moderna skupina “pametnih” lijekova koji se koriste u liječenju bolesti mrežnice (retine) već više od 20 godina.

Njihovom primjenom značajno su poboljšani ishodi liječenja ranije teško ili neizlječivih retinalnih bolesti.

Najčešće se koriste u liječenju:

U Klinici za oftalmologiju Svjetlost anti-VEGF terapija primjenjuje se od 2005. godine, vrlo brzo nakon njezina uvođenja u kliničku praksu.

Danas se koriste svi dostupni lijekovi iz ove skupine, uključujući Avastin, Lucentis, Eyleu, Beovu, Eyleu 8 mg i Vabysmo.

Klinika Svjetlost sudjeluje u provođenju više studija novih anti-VEGF lijekova, kao i novih načina njihove primjene, te posjeduje certifikate regulatornih tijela koji potvrđuju da zadovoljava najviše dijagnostičke i tehnološke standarde za ispitivanje novih lijekova.

Kako se primjenjuje anti-VEGF terapija?

Terapija se provodi ambulantno u posebno pripremljenom sterilnom prostoru. Postupak traje oko 10-15 minuta i uključuje:

Primjena je bezbolna i pacijent odmah ide kući.

Nakon dolaska kući pacijent može skinuti zavoj s oka i preporučuje se nekoliko dana korištenja umjetnih suza.

Liječenje se primjenjuje na mjesečnoj bazi i potrebno ga je primjenjivati mjesecima ili godinama uz moguće pauze s redovitim kontrolama.

Uloga i djelovanje anti-VEGF lijekova

Anti-VEGF lijekovi djeluju tako da blokiraju faktor rasta krvnih žila (VEGF), koji je odgovoran za:

Tako smanjuju oticanje, zaustavljaju napredovanje bolesti i u mnogim slučajevima poboljšavaju vidnu oštrinu.

Anti-VEGF 4. generacije

Najnovija generacija anti-VEGF lijekova djeluje brže i učinkovitije od ranijih lijekova te često omogućuje dulje razmake između primjena, što znači manji broj injekcija i veću praktičnost za pacijenta.

Primjenjuje se u liječenju:

U usporedbi s ranijim lijekovima, često omogućuje dulje razmake između aplikacija, što znači manji broj injekcija i veću praktičnost za pacijenta.

Što to znači za pacijenta?

Liječenje je individualno i broj injekcija ne može se unaprijed točno predvidjeti.
Ovisno o vrsti lijeka i težini bolesti, injekcije se primjenjuju od jednom mjesečno do jednom ili dvaput godišnje.

Liječenje često traje mjesecima ili godinama, uz moguće pauze i redovite kontrole.
U početnoj fazi terapija se obično provodi češće, a zatim se razmaci produžuju ovisno o stabilnosti bolesti.

Cilj liječenja je:

Redovite kontrole ključne su za dugoročni uspjeh terapije.

Ugradnja teleskopske leće

Klinika Svjetlost je prva u Hrvatskoj i među prvima u Europi koja obavlja operativni zahvat postavljanja teleskopske leće.

Ugradnja implantabilne teleskopske leće suvremena je kirurška metoda namijenjena osobama s uznapredovalim oblikom starosne makularne degeneracije (AMD), kod kojih je došlo do značajnog gubitka centralnog vida. Kod pažljivo odabranih pacijenata teleskopska leća može poboljšati sposobnost raspoznavanja detalja i olakšati svakodnevne aktivnosti poput čitanja, prepoznavanja lica ili gledanja televizije.

Kome je zahvat namijenjen?

Ugradnja teleskopske leće namijenjena je pacijentima koji imaju:

O tome je li pacijent kandidat za zahvat odlučuje liječnik retinolog nakon detaljnog retinološkog pregleda i dijagnostičke obrade.

Kako djeluje teleskopska leća?

Implantabilna teleskopska leća sadrži poseban optički sustav koji povećava sliku približno 2,7 puta. Uvećana slika projicira se na zdraviji dio mrežnice, zaobilazeći područje oštećene makule odgovorno za centralni vid.

Za razliku od dosad korištenih vanjskih teleskopskih naočala, koje imaju suženo vidno polje (do 20°), SING IMT obuhvaća 54° centralnog vidnog polja, ne deformira estetiku lica i oslobađa korisnika potrebe za stalnim pokretima glavom prilikom gledanja. Ujedno, za razliku od standardnih intraokularnih leća, ona je jedina opcija koja obnavlja i blizinski i daljinski vid kod teških oblika AMD-a, dok konkurentski uređaji nude znatno manji efekt ili su ograničeni samo na jedan segment vida.

Rezultati ovise o stupnju oštećenja oka i individualnim karakteristikama svakog pacijenta.

Kako izgleda operacija?

Ugradnja teleskopske leće izvodi se mikrokirurškim zahvatom u lokalnoj anesteziji. Operacija traje približno 20 do 30 minuta, a tijekom zahvata prirodna očna leća zamjenjuje se implantabilnom teleskopskom lećom.
Zahvat je bezbolan, a većina pacijenata kući odlazi isti dan, uz detaljne upute o postoperativnom liječenju i kontrolnim pregledima.

Oporavak nakon zahvata

Oporavak ne završava samom operacijom. Nakon ugradnje teleskopske leće slijedi razdoblje prilagodbe tijekom kojeg se oko i mozak privikavaju na novi način gledanja.
Važan dio liječenja čini rehabilitacija vida koja uključuje ciljane vizualne vježbe pod vodstvom stručnjaka. Kod većine pacijenata poboljšanje se razvija postupno tijekom nekoliko tjedana ili mjeseci.

Redovite kontrole omogućuju praćenje oporavka i prilagodbu rehabilitacijskog programa prema individualnim potrebama.

Koje su prednosti teleskopske leće?

U odnosu na klasična optička pomagala, implantabilna teleskopska leća omogućuje:

Vaš medicinski tim – naši liječnici

Najčešća pitanja