Moje dijete treba pregled vida.

Pregled vida kod djece

Dječji oftalmološki pregled jedan je od najvažnijih pregleda koje je preporučljivo obaviti do četvrte godine života. Novorođenče nema razvijen vid, zbog čega su prve godine života ključne za njegov intenzivan razvoj. Taj proces traje do otprilike šeste godine, a dijete nikada nije prerano dovesti na oftalmološki pregled.

U razdoblju razvoja vida važno je pravovremeno prepoznati i liječiti moguće poremećaje kako bi se osigurao uredan razvoj vidnog sustava. Rano otkrivanje problema i odgovarajuće liječenje mogu spriječiti trajne posljedice te omogućiti normalan razvoj vida. Pregled je prilagođen dobi djeteta i u potpunosti je bezbolan.

Kada je potrebno liječenje

Najčešća stanja koja zahtijevaju pravovremenu dijagnostiku i liječenje su:

Što uključuje pregled?

Oftalmološki pregled djeteta traje do dva sata i obuhvaća:

Metode određivanja vidne oštrine razlikuju se ovisno o dobi djeteta. Kod dojenčadi se koriste posebne kartice s uzorcima, kojima se procjenjuje koja veličina uzorka privlači djetetovu pažnju, a rezultati se zatim uspoređuju s normativnim tablicama za dob.

Kod djece predškolske dobi koriste se LEA simboli, sličice jednake veličine kao slova koja se koriste kod odraslih. Kako bi se dobio što precizniji uvid u vidnu oštrinu, dijete se ispituje na blizinu i na daljinu. Kod školske djece primjenjuju se standardna slova, kao i kod odraslih.

Uzimanje ortoptičkog statusa, odnosno dijagnostika strabizma, važan je dio pregleda kod djece, a obvezno se provodi i kod odraslih sa strabizmom. Služi za procjenu položaja i pokretljivosti očiju te njihove suradnje. Tijekom ovog dijela pregleda utvrđuju se poremećaji binokularnog i stereovida, odnosno procjenjuje se postoji li 3D vid i funkcionira li zajedničko korištenje oba oka. Također se određuje vrsta i mjeri veličina strabizma, odnosno kut škiljenja, te se procjenjuje 
slabovidnost i prisutnost nistagmusa, odnosno titranja očiju. Kod osoba s nistagmusom provode se dodatna specifična mjerenja.

Određivanje objektivne dioptrije kod djece razlikuje se od postupka kod odraslih zbog izražene akomodacije, kojom dječje oko može prikriti i veće dioptrijske greške. Kako bi se ta prilagodba isključila, potrebno je farmakološki proširiti zjenice, što se postiže višekratnim 
kapanjem kapi, a cijeli postupak traje oko sat vremena. Preporučuje se roditeljima da dijete unaprijed pripreme na primjenu kapi te na privremeno zamućen vid koji može trajati nekoliko sati, a ponekad i do kraja dana.

Nakon potpune dilatacije zjenica provodi se objektivno određivanje dioptrije, skijaskopija, koja je ključna za otkrivanje skrivene dioptrije ili drugih poremećaja vida te za propisivanje odgovarajuće korekcije naočalama. Iako je za subjektivno određivanje vidne oštrine potrebna suradnja djeteta, objektivna dioptrija može se odrediti i kod vrlo male djece, jer ne ovisi o njihovoj suradnji.

Za objektivno mjerenje dioptrije kod djece koristi se i posebno prilagođen dječji refraktometar, Plusoptix.

Prednji segment oka pregledava se na procjepnoj svjetiljci s mikroskopom kako bi se isključili znakovi upale, alergije ili anatomske nepravilnosti. Pregled stražnjeg segmenta oka omogućuje 
detaljnu procjenu izgleda mrežnice.

Pregled za miopiju (kratkovidnost)

Miopija, odnosno kratkovidnost, refrakcijska je greška oka kod koje se udaljeni predmeti vide mutno, dok se bliski vide jasno. Najčešći uzrok je predugačka očna jabučica zbog koje se zrake svjetlosti fokusiraju ispred mrežnice, umjesto na njoj. U posljednjim desetljećima bilježi se značajan porast kratkovidnosti u cijelom svijetu, što se povezuje s dugotrajnim radom na blizinu, povećanom uporabom mobitela i računala te nedovoljnim boravkom na dnevnom svjetlu.

Kako dijete raste, produljuje se i očna jabučica, odnosno povećava njezina aksijalna duljina, pa je očekivano da će miopija, jednom kada se pojavi, s vremenom napredovati. Danas su dostupne metode kojima se pokušava usporiti taj proces.

U prevenciji razvoja miopije preporučuje se što više boravka na dnevnom svjetlu, najmanje dva sata dnevno. Sunčeva svjetlost potiče lučenje dopamina, što je znanstveno povezano sa smanjenjem rasta oka u duljinu i usporavanjem razvoja miopije. Također je važno ograničiti vrijeme provedeno pred ekranima, osigurati kvalitetno osvjetljenje tijekom čitanja i rada na blizinu te praviti redovite pauze tijekom učenja i korištenja digitalnih uređaja.

Kada se miopija pojavi, propisuju se naočale za kontrolu miopije koje se razlikuju od klasičnih naočala. U središnjem dijelu stakla nalazi se zona jasnog vida s odgovarajućom dioptrijom, dok je u perifernom dijelu dioptrija prilagođena tako da stvara miopski defokus. Takav optički efekt šalje signal oku da uspori rast u duljinu, čime se usporava progresija kratkovidnosti.

Ako unatoč mjerama dioptrija i aksijalna duljina oka i dalje napreduju, može se uvesti terapija atropinskim kapima u niskoj koncentraciji. One također djeluju na usporavanje rasta oka u duljinu i time smanjuju progresiju miopije. Primjenjuju se jednom navečer prije spavanja, a trajanje terapije individualno se prilagođava pacijentu i tijeku promjena dioptrije. Terapija može trajati do dvije godine, a u pojedinim slučajevima i dulje.

Pravovremene mjere mogu usporiti produljenje oka i dugoročno smanjiti rizik od komplikacija. Kod djece s izraženijom miopijom i produljenom očnom jabučicom unutarnje strukture oka, poput mrežnice, makule i vidnog živca, mogu biti blago istegnute. Time se povećava rizik od ozbiljnijih problema u odrasloj dobi, poput rupture ili odvajanja mrežnice, ranijeg razvoja katarakte te povećanog rizika od glaukoma. Cilj usporavanja kratkovidnosti nije samo bolji vid u sadašnjosti, nego i očuvanje zdravlja očiju u budućnosti.

Pregled za miopiju uključuje dječji oftalmološki pregled s uzimanjem ortoptičkog statusa, provjeru vidne oštrine i određivanje dioptrije u midrijazi, uz dodatne dijagnostičke pretrage koje omogućuju praćenje progresije miopije. Posebnim uređajima mjeri se aksijalna duljina oka i zakrivljenost rožnice. Snimanja su kratka i u potpunosti bezbolna. Nakon postavljene dijagnoze preporučuju se redovite kontrole svakih šest mjeseci, koje uključuju provjeru dioptrije, mjerenje aksijalne duljine i procjenu učinkovitosti terapije.

Stanje vida i liječenje

Ambliopija (slabovidnost, lijeno oko) 

Ambliopija, odnosno slabovidnost ili takozvano lijeno oko, stanje je u kojem je vidna oštrina smanjena na jednom oku, iako ono anatomski može izgledati uredno. Ako su vidne oštrine smanjene na oba oka, problem se obično brzo primijeti jer dijete pokazuje jasne znakove slabijeg vida i roditelji potraže pomoć. Međutim, kada je slabovidnost prisutna samo na jednom oku, ona često ostaje neprimijećena jer se dijete nesvjesno oslanja na bolje oko.

U takvoj situaciji mozak koristi informacije iz boljeg oka, dok slike iz slabijeg oka potiskuje jer ih ne može spojiti u jedinstvenu percepciju. Ako se to događa u ranoj dobi, kada se vidni sustav još razvija, slabije oko ostaje zanemareno i ne dobiva priliku za normalan razvoj, što može dovesti do trajno smanjene vidne oštrine. Rizik za razvoj ambliopije veći je ako u obitelji postoji slična povijest problema.

Liječenje slabovidnosti

Liječenje slabovidnosti započinje odgovarajućom korekcijom naočalama, a zatim se provodi okluzijska terapija, odnosno prekrivanje zdravog oka kako bi se slabije oko potaknulo na rad i razvoj. Trajanje okluzije ovisi o stupnju ambliopije i dobi djeteta te može iznositi od jednog sata do šest sati dnevno.

Flaster, odnosno okluder, postavlja se izravno na kožu preko oka, a ne na naočale, kako bi se spriječilo gledanje sa strane. Dokazano je da je učinak terapije veći kada dijete tijekom okluzije obavlja aktivnosti na blizinu, poput crtanja, čitanja ili igranja. Budući da djeca često teško prihvaćaju nošenje flastera, potrebni su strpljenje i dosljednost kako bi se postigli dobri rezultati. Što je slabovidno oko lošije razvijeno, otpor može biti veći, što je dodatni razlog za ustrajnost u terapiji.

Što se ambliopija ranije otkrije, to su veće šanse za poboljšanje vida. U ranom djetinjstvu vidni sustav i vidni centri u mozgu još su dovoljno plastični da mogu nadoknaditi propušteni razvoj i omogućiti bolje funkcionalne rezultate.

Strabizam

Strabizam je poremećaj položaja ili pokretljivosti očiju kod kojeg oba oka ne gledaju u istom smjeru. Kod zdravih očiju pokreti su usklađeni, a oba oka zajedno su usmjerena prema istoj točki.

Kod djece je strabizam najčešće prirođen ili se javlja u ranoj dobi, dok kod odraslih može biti posljedica neuroloških ili sistemskih bolesti koje utječu na položaj ili pokretljivost očiju.

Najčešće dolazi do otklona oka prema unutra, ezotropije, ili prema van, egzotropije, dok su rjeđi otkloni prema gore ili dolje. Strabizam je često povezan i s drugim poremećajima vida, poput slabovidnosti, refrakcijskih grešaka i nistagmusa.

U nekim slučajevima položaj očiju može se korigirati nošenjem odgovarajućih naočala. Kada to nije dovoljno, operacijom se ispravlja položaj očiju te se uklanjaju smetnje poput dvoslike ili astenopskih tegoba, kao što su umor, glavobolje i naprezanje. Zahvat je namijenjen i djeci i odraslima te doprinosi većoj sigurnosti u svakodnevnom funkcioniranju.

Strabizam kod djece može ometati pravilan razvoj vida, zbog čega je važno što ranije započeti liječenje. Često je povezan s drugim poremećajima vida te se terapija provodi u kombinaciji s drugim metodama. Najčešća posljedica je razvoj slabovidnosti, ambliopije, na oku koje nije u pravilnom položaju. Budući da se ambliopija može uspješno liječiti samo u dječjoj dobi, važno je terapiju započeti što ranije, što uključuje i okluziju zdravog oka.

Kod nekih oblika strabizma, primjerice intermitentne egzotropije, dijete može imati urednu vidnu oštrinu i očuvan stereovid. U takvim slučajevima potrebno je redovito praćenje, a ako se primijeti pogoršanje stereovida, odnosno slabija sposobnost prepoznavanja stereotestova u odnosu na ranije, može biti indicirana operacija s ciljem očuvanja ili poboljšanja stereovida. Kod drugih oblika, poput ezotropije, operativno liječenje se često preporučuje ranije. Optimalno vrijeme i vrsta zahvata ovise o tipu strabizma.

Svako oko pokreće šest očnih mišića, a impulsi za njihovo kretanje dolaze iz mozga i u normalnim okolnostima su potpuno usklađeni za oba oka. Takva koordinacija omogućuje binokularni vid, odnosno istodobno korištenje oba oka i stvaranje jedinstvene slike. Mozak pritom spaja dvije blago različite slike u jednu trodimenzionalnu percepciju, što omogućuje stereovid.

Ako oči nisu pravilno poravnate ili je pokretljivost jednog oka ograničena, može doći do pojave dvoslike. U odraslih osoba to često dovodi do potrebe za zatvaranjem jednog oka kako bi se olakšalo svakodnevno funkcioniranje. Kod djece, zbog veće plastičnosti mozga, on može potisnuti sliku iz jednog oka, što povećava rizik razvoja ambliopije. Posljedica toga može biti izostanak razvoja binokularnog i stereovidnog vida te trajno smanjena funkcija zahvaćenog oka.

Operativni zahvat

U slučaju kada je operacija najbolja opcija, nakon detaljne preoperativne obrade i preciznih mjerenja provodi se zahvat na očnim mišićima koji pokreću oko.

Operacija strabizma izvodi se u općoj anesteziji te, ovisno o složenosti zahvata, traje od 30 do 90 minuta.

Dijete na operaciju dolazi natašte, uz potrebne laboratorijske nalaze za anesteziju. Prije zahvata anesteziolog razgovara s roditeljima o općem zdravstvenom stanju djeteta, ranijim bolestima te pregledava nalaze, nakon čega se potvrđuje spremnost za operaciju.

Cilj operacije je postaviti oko u pravilan položaj. To se postiže jačanjem ili slabljenjem očnih mišića, što se provodi pomicanjem njihovog hvatišta, skraćivanjem ili rascjepljivanjem mišića.

Kod paralize mišića, odnosno smanjene pokretljivosti, ne može se vratiti njegova funkcija, ali se oko može dovesti u povoljniji položaj premještanjem oslabljenog mišića ili, u nekim slučajevima, prilagodbom djelovanja zdravih mišića kako bi se omogućio pokret u željenom smjeru. Operacijom strabizma postiže se bolja usklađenost položaja očiju te njihovo pravilnije zajedničko kretanje.

Oporavak

Nakon operacije strabizma većina pacijenata isti dan odlazi kući, dok se po potrebi, osobito kod djece, može preporučiti kraći boravak u klinici do prve kontrole. U tom slučaju roditelj može boraviti s djetetom u bolničkoj sobi tijekom postoperativnog oporavka. U većini slučajeva djeca napuštaju kliniku nekoliko sati nakon zahvata.

Prva kontrola obavlja se sljedećeg dana nakon operacije, dok se daljnje kontrole planiraju ovisno o vrsti zahvata, najčešće u razmacima od tjedan do dva. Uobičajeno se druga kontrola obavlja nakon tjedan dana, a treća mjesec dana nakon operacije.

U ranom postoperativnom razdoblju, koje traje do sedam dana, uobičajen je osjećaj nelagode, crvenilo oka i osjetljivost na svjetlo. Potrebno je oko dva tjedna da rana u cijelosti zaraste i da oko ponovno postane potpuno bijelo, a kod nekih pacijenata može potrajati i do mjesec dana.

Nakon zahvata dijete nosi povez do prve kontrole, a važno je spriječiti njegovo skidanje i trljanje očiju kako bi oporavak prošao uspješno. Tijekom dva do tri tjedna nakon operacije potrebno je redovito primjenjivati propisanu terapiju kapima. Kod djece je pritom posebno važno obratiti pažnju na pravilnu primjenu terapije jer djeca često refleksno zatvaraju vjeđe prilikom kapanja.

Djeca se obično vraćaju u vrtić ili školu nakon dva tjedna.

Prirođena mrena

Ponekad se dijete može roditi s mrenom na jednom ili oba oka. Prirođene mrene najčešće nastaju zbog poremećaja u razvoju oka, infekcija tijekom trudnoće ili su genetski uvjetovane. Kada je leća u potpunosti zamućena i jasna slika ne dolazi do mrežnice, potrebno je što ranije ukloniti zamućenu leću kako bi se omogućio pravilan razvoj vida na tom oku.

Ako se zahvat učini kasnije, postoji značajan rizik razvoja izražene slabovidnosti jer oko tijekom ključnog razdoblja razvoja nije dobivalo jasnu sliku i nije se moglo pravilno razvijati, stoga je potrebno operaciju napraviti što ranije. Ako je zamućenje manje ili smješteno izvan vidne osi, ono se može uočiti na pregledu te slika ipak djelomično prolazi do mrežnice uz mrenu. U takvim slučajevima mogu se propisati naočale i provoditi okluzija zdravog oka, uz redovito praćenje.

Operacija prirođene mrene

Tijekom operacije napravi se mali rez od nekoliko milimetara, kroz koji se uz pomoć ultrazvuka uklanja zamućena leća. Na njezino mjesto ugrađuje se umjetna leća koja ostaje trajno u oku, neprimjetna je i funkcionalno zamjenjuje prirodnu leću.

Nakon operacije mrene u dječjoj dobi potrebno je nastaviti liječenje, koje uključuje nošenje naočala i okluzijsku terapiju, s ciljem optimalnog razvoja vidne oštrine operiranog oka. Zahvat se izvodi u općoj anesteziji i traje do deset minuta po oku. Budući da je dječja leća mekša nego u odraslih, potrebna je manja količina ultrazvučne energije, što čini zahvat manje traumatičnim za oko.

Vaš medicinski tim – naši liječnici

Najčešća pitanja