Prema definiciji WHO zdravlje je prisutnost fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti.
Podsjetimo se da se bliži Svjetski dan zdravlja koji obilježavamo 7. travnja, na prijedlog Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) već punih 70 godina.
Dan koji je namjenjen podizanju svijesti o velikoj važnosti zdravlja. Očuvanju zdravlja moramo biti posvećeni svakodnevno, cijeli život.
Možda vam se tema zdravlja u ovom trenu društvene zbilje doimlje ironično, pa čak i sarkastično, ali je ne smijemo zaboraviti. Kroz povijest smo se stalno suočavali s bolestima i epidemijama i do sada smo ih preboljeli, preživjeli kao populacija ali i dalje se svi moramo brinuti za očuvanje kako svog, tako i zdravlja svoje obitelji, naroda i cijelog društva.
Zdravlje, a i bolest se ponekad, moguće i sad, shvaća zdravo za gotovo, kao nešto Bogom dano. Zdravlje treba njegovati i čuvati cijeli život, a ne samo sada kada nam prijeti epidemija.
Kako razmišljati o očuvanju zdravlja, a pogotovo zdravo živjeti u ovakvom trenutku? Bombardirani smo kojekavim ograničenjima, strogim uputama o socijalnoj distanci, higijeni, smanjenju nepotrebnih tjelesnih pokreta, promjeni navika. Ograničili smo nepotrebna kretanja i okupljanja i nije nam sve dostupno što bi htjeli u ovom trenutku.
Ako to pobliže analiziramo samo je jako naglašeno ono što se zadnjih stoljeća znalo, a to je da je potrebno redovito i u određenim prilikama detaljno održavati tjelesnu higijenu, prati odjeću, čistiti predmete koje koristimo. Uglavnom brinuti za higijenu tijela i predmeta u svojoj blizini. Skoro da smo zaboravili prati ruke prije obroka, a mnogi i nakon nužde. U socijalnim kontaktima smo prečesto pretjerivali s nepotrebnim i neiskrenim kontaktima i izrazima simpatija kao što su u našoj kulturi ophođenja nepotrebna rukovanja, grljenja i ljubljenja u raznim prilikama. Nerijetko smo se nepotrebno približavali i ulazili u tako zvanu intimnu zonu unoseći se u lice šalterskim službenicima, prodavačima, javnim radnicima i sl.
Sada se bunimo da se ne možemo kretati zdravlja radi, a donedavno trgovački centri su nam bili prepuni vikendima i nismo se baš iskazali u kretanju prirodom. Teretane i vježbanje u zatvorenim prostorima smo često pretpostavili prirodi. Potrošnja alkohola i duhanskih proizvoda je bila među najvišima u EU. Konzumacja pekarskih proizvoda i “nezdrave hrane” je vrlo visoko kotirala kod adolescenata i mladih, a od šećerne bolesti boluje čak više od 200.000 hrvatskih građana.
Nismo živjeli zdravo i sada je prilika da malo o svemu tome razmislimo i da na svom osobnom primjeru budemo uzor drugima. Osluškujmo svoje tijelo i ako bolujemo od kakve kronične bolesti pridržavajmo se uputa lječnika, a redovite kontrole ćemo malo prorijediti. U slučaju znatnog ili naglog pogoršanja ne treba se ustručavati obratiti liječniku.
Prema definiciji WHO zdravlje je prisutnost fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti. Posebno stoga, osim higijensko-socijalnih mjera moramo se podupirati, bodriti, pokazati solidarnost i socijalnu osjetljivost prema slabijima i potrebitima,ne biti sebični i kupovati namirnice kao da je Sudnji dan. Posebno je opasna destruktivnost na društvenim mrežama i “okretanje pile naopako”, te stvaranje kolektivno negativnih emocija,pa i panike.
U ovom momentu se moramo suočiti s negativnim ekonomskim posljedicama epidemije te se za to pokušati pripremiti, a i to je dugoročna borba za naše zdravlje.
prim. Igor Žuljan, dr. med.
Dan koji je namjenjen podizanju svijesti o velikoj važnosti zdravlja. Očuvanju zdravlja moramo biti posvećeni svakodnevno, cijeli život.
Možda vam se tema zdravlja u ovom trenu društvene zbilje doimlje ironično, pa čak i sarkastično, ali je ne smijemo zaboraviti. Kroz povijest smo se stalno suočavali s bolestima i epidemijama i do sada smo ih preboljeli, preživjeli kao populacija ali i dalje se svi moramo brinuti za očuvanje kako svog, tako i zdravlja svoje obitelji, naroda i cijelog društva.
Zdravlje, a i bolest se ponekad, moguće i sad, shvaća zdravo za gotovo, kao nešto Bogom dano. Zdravlje treba njegovati i čuvati cijeli život, a ne samo sada kada nam prijeti epidemija.
Kako razmišljati o očuvanju zdravlja, a pogotovo zdravo živjeti u ovakvom trenutku? Bombardirani smo kojekavim ograničenjima, strogim uputama o socijalnoj distanci, higijeni, smanjenju nepotrebnih tjelesnih pokreta, promjeni navika. Ograničili smo nepotrebna kretanja i okupljanja i nije nam sve dostupno što bi htjeli u ovom trenutku.
Ako to pobliže analiziramo samo je jako naglašeno ono što se zadnjih stoljeća znalo, a to je da je potrebno redovito i u određenim prilikama detaljno održavati tjelesnu higijenu, prati odjeću, čistiti predmete koje koristimo. Uglavnom brinuti za higijenu tijela i predmeta u svojoj blizini. Skoro da smo zaboravili prati ruke prije obroka, a mnogi i nakon nužde. U socijalnim kontaktima smo prečesto pretjerivali s nepotrebnim i neiskrenim kontaktima i izrazima simpatija kao što su u našoj kulturi ophođenja nepotrebna rukovanja, grljenja i ljubljenja u raznim prilikama. Nerijetko smo se nepotrebno približavali i ulazili u tako zvanu intimnu zonu unoseći se u lice šalterskim službenicima, prodavačima, javnim radnicima i sl.
Sada se bunimo da se ne možemo kretati zdravlja radi, a donedavno trgovački centri su nam bili prepuni vikendima i nismo se baš iskazali u kretanju prirodom. Teretane i vježbanje u zatvorenim prostorima smo često pretpostavili prirodi. Potrošnja alkohola i duhanskih proizvoda je bila među najvišima u EU. Konzumacja pekarskih proizvoda i “nezdrave hrane” je vrlo visoko kotirala kod adolescenata i mladih, a od šećerne bolesti boluje čak više od 200.000 hrvatskih građana.
Nismo živjeli zdravo i sada je prilika da malo o svemu tome razmislimo i da na svom osobnom primjeru budemo uzor drugima. Osluškujmo svoje tijelo i ako bolujemo od kakve kronične bolesti pridržavajmo se uputa lječnika, a redovite kontrole ćemo malo prorijediti. U slučaju znatnog ili naglog pogoršanja ne treba se ustručavati obratiti liječniku.
Prema definiciji WHO zdravlje je prisutnost fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti. Posebno stoga, osim higijensko-socijalnih mjera moramo se podupirati, bodriti, pokazati solidarnost i socijalnu osjetljivost prema slabijima i potrebitima,ne biti sebični i kupovati namirnice kao da je Sudnji dan. Posebno je opasna destruktivnost na društvenim mrežama i “okretanje pile naopako”, te stvaranje kolektivno negativnih emocija,pa i panike.
U ovom momentu se moramo suočiti s negativnim ekonomskim posljedicama epidemije te se za to pokušati pripremiti, a i to je dugoročna borba za naše zdravlje.
prim. Igor Žuljan, dr. med.