Ovi uređaji veliki su napredak jer je po prvi puta u povijesti uspjelo postići da neke osobe s neizlječivim bolestima progledaju. Naravno, treba istaknuti da je vid koji se trenutno može dobiti ovim putem vrlo skroman: vide se konture i siluete, no i takav vid slijepoj osobi omogućuje sigurnije kretanje.
U posljednjih deset godina postignut je veliki napredak u liječenju bolesti mrežnice (retine), tog delikatnog “filmskog platna” koje oblaže unutrašnjost našeg oka i vidnim živcem šalje sliku u mozak. Upravo sam se vratio s godišnjeg sastanka Američkog udruženja retinalnih specijalista koji je održan u San Franciscu. Imao sam zadovoljstvo razgovarati s kolegom dr. Markom Hamayunom koji je upravo postao predsjednik udruženja. Dr. Hamayun je konstruirao prvi "elektronički čip" ili elektronsku retinu koja se ugrađuje ljudima koji su izgubili vid zbog nasljedne bolesti retinopatije pigmentoze.
Kod ove bolesti centar za vid u mozgu i vidni živac su očuvani, ali je retina izgubila funkciju jer su propali fotoreceptori. Fotoreceptori u normalnim okolnostima predstavljaju stanice osjetljive na svjetlo koje stvaraju elektične signale kada su osvjetljeni i podražuju živčane nitice na kojima leže.
Elektronski čip se ugrađuje na očnu pozadinu i podražuje živčane nitice očnog živca umjesto fotoreceptora koji su uništeni bolešću. Male električne diodice stvaraju elektičnu struju. Ovisno o tome koje su diodice podražene stvara se slika oblika i kontura i prenosi u mozak jer su i živčane nitice organizirane tako svaka nitica prenosi određenu točku slike.
Elektronski čip može biti stimuliran na dva načina. Direktna stimulacija postiže se podraživanjem direktnom slikom koja ulazi u oko i pada na fotoosjetljive diode. Indirektni načim podraživanja postiže se nošenjem naočala u koje je ugrađena kamerica. Slika iz kamerica bežičnim putem prenosi se do čipa koji putem električnih diodica podražuje živčane nitice. Direktni način je prirodniji, ali zahtjeva potpunu prozirnost rožnice, leće i staklovine da bi slika mogla podražiti diode. Kod indiretnog načina nije bitna prozirnost jer sliku stvara kamerica. Za sada je odobrena samo uporaba indirektnog čipa koje se zove Argus II.
Ovi uređaji veliki su napredak jer je po prvi puta u povijesti uspjelo postići da neke osobe s neizlječivim bolestima progledaju. Naravno, treba istaknuti da je vid koji se trenutno može dobiti ovim putem vrlo skroman: vide se konture i siluete, no i takav vid slijepoj osobi omogućuje sigurnije kretanje.
Također treba istaknuti kako se trenutno ovaj uređaj ugrađuje samo osobama koje su izgubile vid zbog retinopatije pigmentoze. Još uvijek nije moguće ugrađivanje ovog uređaja osobama kojima je stradao i očni živac jer sliku treba prenijeti do centra za vid u mozak. No radi se na uređaju koji bi direktno podraživao centar u mozgu kako bi se premostio bolesni živac.
Trenutno ugradnja ovog čipa izvodi se u samo nekoliko zemalja svijeta, a uređaj je prilično skup i stoji oko 120.000 američkih dolara.
prof. dr. sc. Ratimir Lazić, voditelj Odsjeka za retinu
