Iskustva
Specijalna bolnica za oftalmologiju Svjetlost vodeća je oftalmološka ustanova u regiji koja pruža kompletnu uslugu.
Hvala! Vaš zahtjev je zaprimljen. Uskoro ćemo Vas kontaktirati.
Specijalna bolnica za oftalmologiju Svjetlost
- E-mail: info@svjetlost.hr
- Tel: +385 1 777 5656
posjetite nas:
dr. Ivan Gabrić
Bok! Ja sam Ivan Gabrić i doktor sam u Klinici Svjetlost.
Prvi put sam lasersko skidanje dioptrije doživio i vidio kad sam imao 9 godina i od tada sam zapravo vidio i sudjelovao u preko 50 000 laserskih operacija, što u Hrvatskoj, što u Americi, što u Njemačkoj.
Osobno lasersko skidanje dioptrije sam proveo tj. doživio na sebi 2011. u 5. mjesecu. Zapravo, to je bilo s 22 godine i to sam napravio zato što sam vjerovao u to.
To je fenomenalna stvar, meni je to bilo zanimljivo iz drugog aspekta, prije nego se to meni dogodilo, vidio sam barem 10 000 zahvata i uvijek je to nekako bilo sporo i doživljavao sam sve kako je to dugo i kako se pacijent dosađuje pod laserom.
Kad sam legao pod laser, ja sam imao osjećaj kao da se vrijeme kompresiralo, to je bilo gotovo za manje (iz moje perspektive pacijenta) od 30 sekundi.
Doslovno, unatoč tome da sam znao svaki korak, sve što se događa, svaku sitnicu, meni je to prošlo u sekundi.
Danas ja kad to radim drugim ljudima, kad skidam dioptriju pacijentima uvijek se sjetim tog svog iskustva i pokušavam im pomoći na način da im dokažem da je to stvarno kratko.
Danas svi moji pacijenti slušaju muziku i onda im kažem: „OK ajde izaberi pjesmu“ i za svaki korak je druga pjesma zato što otprilike 15 do 20 min traje druženje u ovoj prostoriji, ali to je 3 – 4 pjesme. Kažem im onda: „OK, evo prva pjesma je gotova završili smo s prvim dijelom“.
Pacijenti uopće nemaju osjećaj u sekundama ili minutama. To su za njih 3 – 4 pjesme i oni izađu, ako netko izabere dužu pjesmu čak smo gotovi unutar jedne.
Ono što je meni bilo fascinantno najgori dio samog skidanja dioptrije – ništa nije boljelo, ništa posebno nisam osjetio, ali ona lečica koju sam nosio do sljedećeg dana me užasno žuljala i nikad neću zaboraviti kada je kolegica izvadila te leće iz mojih očiju samo sam bio: „Isuse Bože ovo je najljepši osjećaj ikad“, bila mi je najdraža osoba sigurno mjesec dana.
Moje jedno od najljepših sjećanja na ovaj posao je bio jedan gospodin arhitekt iz Dubrovnika, imao je nekakvih -5 i ja nisam doživljavao to kao nešto posebno, to je meni bio posao, ali sljedeće jutro kad je on došao na kontrolu on je plakao od sreće, on je mene zagrlio i nikad neću zaboraviti taj osjećaj kad ti možeš nekome dati nešto što ga čini iskreno sretnim, to što je meni par minuta posla za moje ruke - njemu donese sreću i ovo je prekrasan posao jer svaki tjedan imate 30-ak, 40-ak ljudi kojima date takvu sreću i to evo stvarno ništa ljepše ne postoji nego tako nekoga usrećiti nakon dugo godina muke.
Prvi put sam lasersko skidanje dioptrije doživio i vidio kad sam imao 9 godina i od tada sam zapravo vidio i sudjelovao u preko 50 000 laserskih operacija, što u Hrvatskoj, što u Americi, što u Njemačkoj.
Osobno lasersko skidanje dioptrije sam proveo tj. doživio na sebi 2011. u 5. mjesecu. Zapravo, to je bilo s 22 godine i to sam napravio zato što sam vjerovao u to.
To je fenomenalna stvar, meni je to bilo zanimljivo iz drugog aspekta, prije nego se to meni dogodilo, vidio sam barem 10 000 zahvata i uvijek je to nekako bilo sporo i doživljavao sam sve kako je to dugo i kako se pacijent dosađuje pod laserom.
Kad sam legao pod laser, ja sam imao osjećaj kao da se vrijeme kompresiralo, to je bilo gotovo za manje (iz moje perspektive pacijenta) od 30 sekundi.
Doslovno, unatoč tome da sam znao svaki korak, sve što se događa, svaku sitnicu, meni je to prošlo u sekundi.
Danas ja kad to radim drugim ljudima, kad skidam dioptriju pacijentima uvijek se sjetim tog svog iskustva i pokušavam im pomoći na način da im dokažem da je to stvarno kratko.
Danas svi moji pacijenti slušaju muziku i onda im kažem: „OK ajde izaberi pjesmu“ i za svaki korak je druga pjesma zato što otprilike 15 do 20 min traje druženje u ovoj prostoriji, ali to je 3 – 4 pjesme. Kažem im onda: „OK, evo prva pjesma je gotova završili smo s prvim dijelom“.
Pacijenti uopće nemaju osjećaj u sekundama ili minutama. To su za njih 3 – 4 pjesme i oni izađu, ako netko izabere dužu pjesmu čak smo gotovi unutar jedne.
Ono što je meni bilo fascinantno najgori dio samog skidanja dioptrije – ništa nije boljelo, ništa posebno nisam osjetio, ali ona lečica koju sam nosio do sljedećeg dana me užasno žuljala i nikad neću zaboraviti kada je kolegica izvadila te leće iz mojih očiju samo sam bio: „Isuse Bože ovo je najljepši osjećaj ikad“, bila mi je najdraža osoba sigurno mjesec dana.
Moje jedno od najljepših sjećanja na ovaj posao je bio jedan gospodin arhitekt iz Dubrovnika, imao je nekakvih -5 i ja nisam doživljavao to kao nešto posebno, to je meni bio posao, ali sljedeće jutro kad je on došao na kontrolu on je plakao od sreće, on je mene zagrlio i nikad neću zaboraviti taj osjećaj kad ti možeš nekome dati nešto što ga čini iskreno sretnim, to što je meni par minuta posla za moje ruke - njemu donese sreću i ovo je prekrasan posao jer svaki tjedan imate 30-ak, 40-ak ljudi kojima date takvu sreću i to evo stvarno ništa ljepše ne postoji nego tako nekoga usrećiti nakon dugo godina muke.
Više informacija