Tin Srbić - svjetski prvak u gimnastici

Probleme s dioptrijom primjetio sam početkom srednje škole. Nosio sam naočale, ali ne dok sam vježbao. Nisam jasno vidio preču i tada sam se oslanjao na osjećaj, ali nisam mogao biti najsigurniji u sebe. Dok vježbam, odletim dva do tri metra od preče i vidim je mutno. Radi toga mi je čini da je dvostruko šira nego što zapravo jest. Na natjecanjima bih danima bio bez naočala dok mi je dobar vid najpotrebniji. Često mi se događalo da iz daljine u dvorani ne prepoznajem kolege sportaše koje godinama srećem na natjecanjima ili ne vidim tko mi maše iz publike. Poseban problem bio mi je to što nisam vidio ni semafor. U trenutcima dok na ekranu izlazi ocjena za vježbu, čekao bih trenera da mi kaže koliko sam dobio pa tako i na posljednjom Svjetskom prvenstvu nisam vidio jesam li dobio 14.366 ili 14.866 što je ogromna razlika. Gledam trenera, a po njegovom licu još ne vidim koja je to ocjena i to su tisućinke sekunde koje traju kao vječnost.

Dojmovi Klinike Svjetlost su iznimno pozitivni, osjećao sam se naugodnije moguće i zato sam se i odlučio na lasersko skidanje dioptrije. Prije zahvata sam možda imao lagani strah, ali sad kada vidim kako je to ispalo mislim da se toga stvarno nitko ne bi trebao bojati. Operacija je bezbolna i trajala je desetak minuta. Kada sam došao na trening nakon zahvata, osjećaj je bio nevjerojatan. Prvi put sam vidio koliko je sati u dvorani, vidio sam čak i kazaljku za sekunde kako se pomiče. Osjećaj na preči bio je skroz drugačiji, sve je lakše i jednostavnije. Sa savršenim vidom bit će to nova dimenzija koja će me tjerati da budem još bolji.