Trenutna opće prihvaćena praksa u Hrvatskoj te jugoistočnoj Europi je da pacijenti s bolešću idu na transplantaciju rožnice, a s ovom uslugom primarni cilj je smanjenje broja operacija rožnice i smanjenje stupnja invalidnosti kod osoba s bolestima rožnice kao što su degeneracija rožnice (primarno keratokonus), granularna distrofija, te ozljede i infekcije rožnice.
Prednosti naspram dosad korištenih metoda su višestruke. Oporavak je do šest puta kraći, kraća je i postoperativna terapija, nema potrebe za imunosupresivnom terapijom, a potreba za operacijom je odgođena ili u potpunosti eliminirana. Jedna od prednosti je i cijena koja je do 40% niža u odnosu na druge metode. Sve navedeno povećava ukupnu kvalitetu života kroz znatno poboljšanje vidne oštrine i zdravlja oka bez potrebe za operacijom, minimalno vrijeme oporavka omogućuje pacijentima više slobodnog vremena, kao i manje troškove liječenja i manje propuštene troškove uzrokovane oporavkom (bolovanjem).
Na tržištu postoji nekoliko alternativa transplantaciji rožnice:
- korištenje PTK modula na laseru – problem tog rješenja je što on nije personaliziran, odnosno tkivo se jednako uklanja sa svih dijelova rožnice bez navođenja lasera na područje problema
- ručno struganje distrofije koje je manualno i nije precizno kao programirani laser kada je riječ o distrofiji i ožiljcima
- topografsko tretiranje keratokonusa koje je na margini medicine u smislu opće prihvaćenosti zbog velikog straha da se time dodatno destabilizira rožnica. Što nije utemeljeno na novim saznanjima i medicini baziranoj na dokazima
Cornea Lux objedinjuje poznate postupke i zahvate u liječenju bolesti oka, uključujući i specijalne dijagnostičke procedure i specijalni režim lijekova prije i poslije zahvata, potpuno personalizirane ablacijske profile te napredne modele imunološke modulacije odgovora tkiva na zahvat, u jedinstveni inovativni protokol.
Zahvat traje 30 do 45 minuta u odnosu na klasični način skidanja dioptrije koji traje 20 minuta.
Dosadašnji postupci liječenja rožnice imaju nekoliko mana koje ova inovativna metoda eliminira ili u velikoj mjeri smanjuje. Dosadašnja praksa uzrokovala je izrazito dug oporavak i bolovanje (minimalno 3 mjeseca), neprestanu kontrola liječnika i hospitalizaciju ne kraću od 7 dana. Nakon operacije bila je potrebna imunosupresivna terapija, a u određenom broju slučaju i ponovna transplantacija rožnice. U slučaju transplantacije rožnice na oba oka, period između operacija je minimalno godinu dana, a s obzirom na senzibilizaciju prvom transplantacijom, druga postaje visoko rizična za odbacivanje transplantanta.
Sve navedeno negativno utječe na kvalitetu života pacijenta kroz nekoliko činjenica. Potreba za dugim bolovanjem i mirovanjem, smanjeno slobodno vrijeme, te smanjeni prihodi od rada s obzirom na bolovanje.
Oglas je sufinancirala Europska unija iz Europskog fonda za regionalni razvoj.